Translate

Još jedan od mojih hobija: planinarenje, Another hoby of mine: hiking

Da vam predstavim još jedan moj "nemir". To je planinarenje.

Vjerujem da ima onih koji misle kako je glupo činiti nešto ovako nepotrebno. Penjati se bez potrebe uz brijeg. No nije sve u penjanju ili samom hodanju uz brijeg. Kada završite s tim teškim dijelom na vrhu vas čeka nagrada. I to ne samo prekrasni vidici već i zadovoljstvo onim što ste postigli a da i ne pričam da je u visinama potpuno druga vegetacija i životinje koje tamo žive. Sve ono što inače ne možete susresti u vašoj uobičajenoj okolini.
Moja prva planina (brijeg) je bila Ravna Gora (680m) koja se nalazi vrlo blizu mog doma i na nju uvijek idemo pješice od kuće. Tada sam prvi put vidjela snježne vrhunce alpi. Ja i moja najbolja prijateljica Ivana, odlučile smo početi osvajati naše zagorske brijege. Natočile smo plastični kanistar (na kojem je pisalo Pingo sok) gemišta i krenule. Kasnije nam je taj gemišt usljed velikog bučkanja zakipio i zalijao Ivani cijela leđa. No na vrhu smo zapalile vatricu, osušile njenu majicu i ispekle hrenovke i kobase.


Ovako je to igledalo. Kasnije mi je Ivana poklonila ovu uvečanu sliku za rođendan i napisala posvetu.











Moje Ivane više nema, ali ljubav prema planinama je i dalje tu. I svaki vrh koji osvojim posvečen je njoj.
Srećom našla sam si muža koji isto voli planine kao i ja.

Zeznuta je ta ljubav prema planinama. Kad se popnete na jednu onda s nje vidite i druge planine i mislite si: Drugi put idemo na ovu, pa na ovu... i tako tome nema kraja. Posebno sam se zaljubila u Alpe. Ne mogu opisati što  mi se sve događa kad sam na njima. Mirisi smole ( i kravičinih govanca), britki zrak (tamo je i ljeti 16-ak stupnjeva), pogledi na snježne vrhunce... ne bi se mogla odlučiti koje od toga mi je draže. Gore se osijećam kao Heidi. :-)
Naš posljedni pohod je bio na planinu koja se zove Smrekovec. Na njoj je jedan od najsimpatičnijih planinarskih domova koje sam do sad vidjela. Krasno je ukrašen, drvene zmije izlijevaju vodu a na ulazu spavaju 4 male koze.


Ovo je beba kozica, no još nikad nisam vidla tako male koze.

 Vrh Smrekovca nalazi se na 1577 m nadmorske vidine. Od ovog doma do vrha ima nekih pola sata hoda. No mislim da je neko napravio to u rekordnom roku pa su taj rezultat čak i objavili na putokazu. A  kad se s mukom popnete gore, jer je uspon stvarno strm, bacite se na dekicu i uživajte u pogledu koji se pruža sve unaokolo. Dalje smo krenuli prema Kamenu (1684m). Ovaj dio Kamniško Savinjskih alpi jedan je od najljepših za planinarenje. Nema strmih uspona, a ukupno ima za oko 4h hodanja.
 

Slovenci se nikad točno ne mogu odlučiti koliko vremenski ima do nekog mjesta





Pogled na Komen i Raduhu sa Smrekovca (1577m)

S vrha Smrekovca zapela mi je za oko još jedna planina. Raduha. Isprva smo htjeli prohodati sve do nje no onda smo shvatili da je ipak predaleko. Trebalo bi nam ukupno 13 sati do tamo i natrag.
Ipak će mo do nje morati drugi put i to nekom drugom, kračom rutom. A o tome uskoro, jer neće moči proči puno vremena a da opet ne odem u Alpe.

Raduha (2062 m), pogled s Kamena, a planina prije nje je Travnik (1548m)
Zanimljiva upozorenja








Podijelite samnom da li i vi volite planine i kud sve idete. Hvala!
Nastavi čitati...

FBI Rukavice i Panna cotta

Čudna kombinacija u naslovu ovog posta, ali ona zapravo ima savršenu logiku. Naime radi se o igri u kojoj je jedan od kulinarskih blogova pod "istragom" ostalih blogera. Oni uzimaju jedan od recepata sa odabranog bloga i pripremaju ga, ocjenjuju i na kraju izvjeste o rezultatu na svom blogu.
Ovaj puta na meti je Bite my cake blog, kojeg već dugo piše Tamara Novaković iz Karlovca.
Ako malo zavirite na njezin blog primjetit će te odmah da se radi o jednom vizualno vrlo ugodnom blogu sa vrlo modernim pristupom hrani i kulinarstvu općenito. Uživam ga čitati, a i sama sam odlučila navući rukavice i istražiti ovaj blog.




O panna cotti razmišljam već neko vrijeme, od kad sam probala jednu jako finu čokoladu s ovom kremom. Baš nedugo Tamara je objavila receptić za ovu laganu slasticu.
Kao što je i sama rekla vrlo ju je jednostavno napraviti, jedini je problem dočekati da se ohladi. Naime, mora stajati najmanje 5 sati u hladnjaku. Stoga ju je dobro pripremiti dan prije. Otići spavati i ne misliti na nju do sutra. :-)

Recept je jednostavan pa ga potražite ovdje.

Ono što je drugačije u mojoj varijanti ove panna cotte je to što sam iskoristila svoj Preljev od jagoda.
Dekorirala sam je sa zadnjim jagodama iz vrta. Sezona jagoda - doviđenja do iduće godine.




Usput da ubacim i jednu malu pohvalu. Sebe, naravno. :-) Osvojila sam slatku nagradu u Jutarnjem listu. Radi se o torti i slastičarne Ivica i Marica u Zagrebu. Jedva čekam da ju degustiram.


Nastavi čitati...

Torte iz moje kućne radinosti, My cakes



Photo post sa slikama nekih od mojih radova za kojekakve prigode.


Torta za vjenčanje mog brata


Orange meadow torta
Schwarzwald torta


Torta za treći rođendan, Mačak u čizmama

Orange crush torta
Torta za 2. rođendan

Nastavi čitati...

Kolač sa lješnjacima

Odmah na početku da vas ispravim: ne, nije mi rođendan. Razlog ovom nesporazumu je sasvim slučajan. Kao što mi je rekla moja prijateljica još od fakultetskih dana: nemoguće je pronaći rokovnik u 3. mjesecu. Paula je inače vrlo kreativna. Već se dugo bavi slikanjem a u zadnje vrijeme radi u decoupage (dekupaž) tehnici na različitim predmetima.


 
Paula prati moj blog i zna koliko volim kolače pa mi je odlučila poslati poklon. Moram priznati da sam zapravo očekivala nešto kao na slici gore kad me je pitala je li poštar bio kod mene. No zapravo je pokon bio još bolji. Knjiga za pisanje recepata s mojim imenom!!!


No to nije sve. Paula je u ovoj prekrasnoj knjizi upisala i prvi recept. Kolač sa lješnjacima, njoj jedan od omiljenih. Pa evo i tog receptića i kolačića.




Kolač sa lješnjacima

Za biskvit:
5 bjelanjaka
10 dag šećera
25 dag mljevenih lješnjaka

Miksajte bjelanjeke dok ne postanu čvrsti te u njih polako sipajte šećer i miksajte. Polagano umješajte lješnjake. Tijesto rasporedite u kalup (20x30) i pecite na 170C 15-20 minuta.

Za kremu: 
5 žutanjaka
10 dag šećera
3 reda čokolade
15 dag maslaca

Pomješajte žutanjke i šećer te ih kuhajte na pari stalno miješajuči dok se smjesa ne zgusne (oko 7-10 min). Dodajte čokoladu i kad se rastopi stavite u hladnu kupelj da se ohladi. Maslac pjenasto izmiksajte te dodajte u čokoladnu smjesu. Ako vam smjesa bude prečvrsta i nemaziva slobodno dodajte malo mlijeka. Premažite biskvit, koji ste izvadili iz kalupa i posipajte lješnjacima (mljevenim ili krupno nasjeckanim).




Jako mi se svidio ovaj kolač. Krema je jako fina i zajedno sa biskvitom od lješnjaka podsječa na Nuttelu. Ili možda na Ferrero Rocher??  Svejedno, za prste je polizati.
Još jednom hvala ti Paula. I ja volim sama izrađivati razne stvarčice pa mi ovaj poklon jako puno znači i zaista ga cijenim. Ispunit ću ga receptima dok kažeš keks. :-)

Ako vam se sviđaju Paulini radovi ili bi moje drage kuharice i vi željele jednu ovakvu tekicu sa svojim imenom, javite mi se na mail. Bit će prosljeđeno u prave ruke. :-)





Nastavi čitati...
Copyright © 2015 CakeByDesign | Distributed By My Blogger Themes | Designed By Blokotka